MLJAC, GLOC

Tropical heat - šumadijska verzija - 26. Jul 2015.


Ko je lud da na 35 stepeni (u kući van grada, u hladu) pravi džem?
Pa moja mama i ja! Doduše, mama je pokušala na razne načine da eskivira ovu moju vikend akciju ali ipak... previše voli slatko!
Ispred kuće (vikendica u Gornjem Milanovcu, Šumadiji, biće spomenuta otom potom u našim pričama) imamo drvo jabuke, ove godine je baš rodila! Jabučice neprskane, sitne, slatke i mirišljave, neka stara sorta. Nisu preterano ukusne, samo lepo mirišu, ali ih prasići ih vole, pa ih ujutru skupljamo sa zemlje i nosimo komšijama da počaste gude (to moja majka tako kaže).
Elem, nakupismo 4 velike vangle jabuka, noževe u ruke i čisti. 2 sata smo nas 2 čistile i gulile, da bismo nakupile veliku šerpu materijala za džem.


Šerpu sa jabukama (šećer odozgo, pitam mamu koliko, a ona mrmlja i sipa, onako ofrlje...) smo stavile u rernu, kao manje će da nam bude vruće. Aha! Nemamo ni klimu, niti ventilator! U kući je bilo 28 stepeni - tropski pakao! Uh, što sam psovala! Nego, krčkale su se jabuke satima (preko 2 sata) u rerni, a mama je dodala još šećera pre nego što sam stigla da probam i uništila lep ukus jabuka! Previše je slatko. Njoj to, naravno, uopšte ne smeta, pravi se luda, kao nije puno, ma taman je... Ne bih li spasila džem, pred kraj sam stavila vanilin šećer i cimet i još malo pekla. Zatim smo prelile u tegle i napunile SAMO 4 i po tegle! 

 


Ocena publike (muž i sin): Hm... (dramska pauza dok njih dvojica testiraju mikro-liz sa vrha kašičice, a ja prstom omazujem šerpu)... Jestivo... Sledeći vikend - nova tura pravljenja džema.



Anina pasta VS Draganini bataci - 9. jul 2015.

Ovo je "takmičenje", a vi glasajte!


Predlog 1: Anina letnja pasta

Sos je sa tikvicama, slaninicom, pavlakom za kuvanje, belim lukom i origanom.
Pasta - taljatele, bele i zelene.
Parmezan preko.




Predlog 2: Draganini letnji bataci

Bataci su prvo malo skuvani, posle zapečeni u rerni, preliveni maslinovim uljem, zgnječenim belim lukom i origanom, sa krompirima.





Roštilj-leto-anje ili bezvezni tekst o dobrim hamburgerima - 5. jul 2015.


Svi volimo hamburgere (čitaj pljeskavice), pa smo ih smo pravili za brzi, letnji ručak.



Potrebno za 12 hamburgera tj za 6 gladnih: 
- 1 kg junećeg mlevenog mesa
- 2 jaja 
- 2-3 kašike senfa 
- prezle (od 3-4 kriške dvopeka ostalog od doručka)
- so i biber po volji i želji 
- 2 crvena luka
- nekoliko čenova belog luka (sitno seckan luk)
- malo maslinovog ulja. 
Sreća, pa smo imale mini-električnog-secka kojim smo usitnile i luk i dvopek.

Sastojke dobro rukama umesiti (to je gnječila Dragana) i ostaviti u frižideru bar pola sata (nama je stajalo od ujutru pa do ručka i mislim da je doprinelo sočnosti). Formiranje pljeski i pečenje tj roštiljanje smo prepustile muževima i baš su se pokazali (vidi slike)!



























Postavka za ručak:
- one meke, skoro slatke, zemičke, naravno presečene na pola
- seckana Iceberg salata
- senf, majonez i kečap
- listići kačkavalja
- velika činija grčke salate
- ljuta papričica (bila je baš ljuta!)
- grčko, hladno FIX pivo
- sokići za decu
Svako slaže šta i koliko hoće, pa je svako pojeo po 2 komada. Posle nismo mogli da se "oporavimo" i pokrenemo, pa smo na plažu otišli tek posle 5pm.


Cipali, kiprini a u stvari orada - 3. jul 2015. 

Letujemo zajedno, Dragana sa familijom i ja sa familijom, na Krfu. Sedimo predveče na terasi, čujemo Grk viče "Psaria, psaria!" I trubi, nešto prodaje. Šta god bila psaria, daj da vidim, nešto je sveže sigurno! Kad je otvorio bele stiroporske kutije, vidim riba! Sveža riba! Gledam razne ribe u tim kutijama, a tip samo brblja na grčkom, pokazuje te ovu, te onu... Skušu sam prepoznala i toliko o mom poznavanju vrsta riba. Odaberem, šac metodom, neke, i kažem mu da uzimam 6 komada (ima nas 6), pa dodam još jednu za svaki slučaj, a onda i on doda jos jednu da bude dve i po kile, sve za 25 €. Učinilo mi se da je rekao nesto nalik na ciprinu/kiprinu*, ma mora da je to cipal na srpskom. Mada mi nesto ne liči, ali šta ja znam...

Čišćenje ribe je pogan posao, naučio me tata dok sam još klinka bila. Važne su rukavice (one za ribanje kupatila) da možeš dobro zver da ščepas dok joj stružeš krljušti. Onda bocnes oštrim nožem u rupicu na stomaku (da ne zalazim u detalje, svi znate u koju rupicu) i rasporiš je do škrga. Najbolje je da što dublje prstima uđeš unutra i ščepaš početak creva i onda sve izvučeš napolje. Mora se baš sve očistiti, proveri dobro! Ribu onda dobro opereš i osušiš papirnim ubrusom. Ja sam ih onda punila sa zgnječenim belim lukom, solju i origanom, a spolja malo maslinovog ulja i opet so, ona krupna, slana, morska! Ne stavljam nikakve začine spolja, jer izgore. Naknadno napravim začinski preliv (o tome će biti ispod).
U međuvremenu muževi spremaju roštilj. Šta i kako to rade, nemam pojma, nek to budu i ostanu muška posla. Dva muška su dovoljna za jedan dobar roštilj!
Instrukcije za pečenje:
Ribu staviš na rešetku i ne diraš dok ta strana nije gotova (rekla bih da su podizali rešetku i gledali ispod). Kad je jedna strana gotova, pažljivo ribu okreneš. To se sve dešava poprilično brzo, peče se, recimo 3-5 minuta po strani, kažu, zavisi od jačine vatre.
Začinski preliv za ribu - u ovoj prilici total waste, ide ovako: maslinovo ulje, sitno seckani beli luk (puuuuno belog luka), so i peršun (u nedostatku peršuna stavljen origano). Elem, za svežu morsku ribu taj preliv je potpuni višak i preteran jer je ORADA* bila apsolutno odlična i bez preliva. Nas 6 (4 odrasla i 2 dečaka 11 i 13 godina) je pojelo 2,5 kg ribe, samo sa zelenom salatom kao prilogom.
Čekamo Grka da ponovo prođe i kupimo svežu ribu ponovo!


*Orada se na grčkom piše/kaže: είδος κυπρίνου - eidos kyprinou (hvala Guglu).


tekst: Ana, recept: Ana



A što volemo da jedemo i kuvamo:

Išle smo zajedno u obdanište, celu osnovnu i deo srednje. Stanovale smo u istoj ulici. Išle smo na klizanje u Halu i na plivanje na Taš. Bile smo iste visine i nosile isti broj cipela. Nikada nam se nije sviđao isti tip! Imamo naš zvižduk (vežbala sam nedelju dana skoro do padanja u nesvest). Iako smo se posle razdvojile zbog škole, posla i života uopšte, ostale smo najbolje drugarice. Dva puta sam joj bila kuma na venčanju, nadam se da neće biti trećeg. I ona je meni bila kuma na venčanju. Napravila mi je svojeručno figure za svadbenu tortu, još uvek ih čuvam! Ima neviđenu, tamno crvenu, čupavu kosu, veliki je rusofil i pravi najbolji kitnikez.

Za one koji ne znaju šta je KITNIKEZ, evo njenog recepta, naravno, na ćirilici:
1. Дуње очистиш од петељки, а оставиш љуску и скуваш као компот.
2. Кад су добро скуване, оцедиш од сока и измериш.
3. Колико дуња, толико шећера.
4. Дуње самељеш - пропасираш у блендеру/мултипрактику.
5. Сјединиш пасиране дуње са шећером и куваш као џем. Готово је кад варјачом сипаш на тањирић па кад повучеш црту, по средини остане 'путић'.
6. Разлијеш у плехове, да ти смеса буде дебљине око 1 цм и ставиш да се суши. Време сушења зависи од места, шпајз је идеалан, а ја у одсуству истог ставим плехове на врх фрижидера и прекријем танком кухињским крпом.
7. Кад смеса буде гуменкасте текстуре, сечеш и вадиш из плеха. Ја то радим мајушним модлицама у облику срца. После та дуњана срца уваљам у смесу прах шећера и ваниле и поређам у плехану кутију са добрим поклопцем.
Може да стоји око годину дана, али обично не дочека.

tekst: Ana, recept: KCF



OLDER POSTS:


Klub ljubitelja bundeve - 22. Maj 2015.

 

No comments:

Post a Comment