Tuesday 17 November 2015

Moja svekrva je kučka

Nemamo vode već pet dana. Procurela je voda negde u kući, domaćinima je več to bila dovoljna muka i napast, a matori je zatvorio i glavni ventil, pa svima ukinuo vodu. Usput je taj ventil prolupao,
pa je počeo da curka, a onda je matori odlučio da zavrne vodu do daljnjeg. Vodovod pita odakle vam ideja da zavrćete ventil...pa curi... pa šta ako curi... i tako od petka. Zvali smo koga nismo. Kaže, doći će sutra. Ovo je šesto sutra. Sinoć je Najdraži, drznuvši se, pustio vodu...onda je došao njegov brat i pustio vodu...neko je u medjuvremenu od pet minuta već stigao da zavrne ventil. L U D N I C A.




I , sad sve ovo možda i ne bi bilo tako strašno... ma kako ne bi... da ja nisam bila odsutna od utorka,
da me nije sačekala gomila veša... a posebno, što su divni sunčani dani, da sve to prosušim za čas...
a ja... ja nemam vode. Usput telefon ne prestaje da mi zvoni, da l| sam zvala i hoće li se njima neko javiti. Hoće. Samo im je to na pameti. Na centrali od nas ne mogu da žive, kad kažem za koju adresu zovem, operaterka se odmah naroguši....zamišljam je samo kako je milionsedam puta proćaskala sa onom čije se ime ne sme pominjati. Proćaskala ahhhahahahaa.
Inače, Sarmu nisu pojeli. Kuvala sam je i zamrzla, da imaju jedan ručak. Grašak sam bacila. Meso su
pojeli... mada nisam sigurna, možda su nahranili repate rodjake. Ali, vidim McDonalds je radio za našu kuću ovih dana. OK. Gladni nisu bili. Perem već četvrtu mašinu od sinoć. od kad je moj divni, voljeni dever pustio vodu. Kako neke ljude naprasno počneš da obožavaš, kako čoveku malo treba.
Sunce sija i pegla je spremna. Danas će da jedu onu sarmu. il da ih počastim musakom?

odo ja... a vi kako ste mi danas cvetići moji





tekst: S.

No comments:

Post a Comment